Općenito o problemu ovisnosti

Ovo je stranica posvećena prevenciji i borbi protiv droge. Potaknut osobnim iskustvom odlučio sam pokrenuti ovu stranicu na kojoj će oni koji to žele moći naći sugovornika i savjet od nekoga tko ih razumije.

Ukoliko ste u problemu ovisnosti o drogama ili želite savjet za vama blisku osobu koja ima problema s ovisnosti zamolio bih vas da pročitate ovaj tekst u cijelosti. Sustavno  ću vam približiti problematiku ovisnosti da je bar malo shvatite i razumijete iz perspektive nekoga tko ima ili je imao problem. Komunikacija i pristup bez zadrške i razumijevanje problema su nužni za temeljito riješavanje problema  i izliječenje ovisnosti.

Treba reći odlučno NE i ponavljati ga svakodnevno. NE DROGI, NE ALKOHOLU, NE CIGARETAMA ...

Normalno ja živim život bez droge i tako da je količina empatije i suosjećanja nužno dozirana da me ne ometa u svakodnevici. Na blogu nisam anonimno i načimam svoje stare rane.Nisam apsolutno bez i iznad problema, no njihova prisutnost i intenzitet su neusporedivo manji od onih koje sam proživljavao boreći se sa ovisnošću. Tu sam koliko sam to u mogućnosti  da bar savjetom pomognem.

Što ovisniku najviše treba? Kupuje i plaća drogu, drogu i prodaje, u sukobu je sa svim pozitivnim društvenim normama. Neshvaćen je ili  neshvaćena...

Novac svima, ne samo ovisnicima, riješava puno problema. Vjerujem da ste bar većina normalnih primanja i da nespadate u elitističke kategorije onih kojima novac često služi za prikrivanje problema ovisnosti  koji onda često i fatalno završavaju.
Želio bi reći da su ovisnici u početku mladi i većinom zdravi ljudi. Što bude nakon godinu ,dvije ili pet je u dosta slučajeva katastrofa. Potrebe za drogom i njene količine se povećavaju, uzimaju se sve teže droge, a zdravlja je sve manje. Ovisnici imaju privid da kontroliraju situaciju i da možda mogu i bez droge, te da je samo pitanje dana kada će jednostavno prestati i vratiti se normalnom životu. To je privid i zavaravanje, utemeljeni na tome da drugi ništa neznaju. Šta, droga? Istina neko se predozira, neko i umre, ne ja. Ja znam šta, koliko, probao sam to, to, to , i to i ništa. Malo je drgačije i sl. promišljanja.

Jeli ovisniku novac sredstvo ili cilj?

 Za ljude koji se ne drogiraju novac je sredstvo da se zadovolje normalne svakodnevne potrebe. Ovisnicima je novac u početku sredstvo, no biti nekoliko dana mjesečno, tjedno ili svakodnevno drogiran ne ide ukorak s zarađivanjem novca. Tako novac postaje cilj i ne biraju se sredstva da se taj cilj i ostvari.

Ovisnici su neshvaćeni. Istina, ovisnici su i nečija djeca, braća, sestre, školske  ili radne kolege no ovisnost sve to poništava. Ovisnik polako gubi  radnu sposobnost . Sve teže izvršava svoje obaveze. Narušeni su međuljudski odnosi. Ovisnost preovladava svime i sve se podređuje zadovoljavanju potrebe koja već odavno nije ono što se u početku plaćalo. Da ovisnici su prevareni za svoj novac, ne dobijaju što plaćaju, stvara se često spominjani začarani krug, teško objašnjiva uzročno posljedična veza koja vodi otuđenju i sve većim problemima. U problemima je se i žive se drugčiji, neshvaćeni osjećaji, i šuti se a vrijeme, dani, mjeseci, godine prolaze... Problemi se nakupljaju i dolazi se do dna.

Gdje je i što je nečije dno i kada ko i kako potraži pomoć  su vrlo različite varijacije na temu , no trebalo bi pokušati pomaći svakome tko pomoć želi. Ovisnost je skupa da se individualno liječi i iznevjerena i osiromašena obitelj i prijatelji često pribijegavaju odbacivanju ovisnika i njegovih potreba, te nude komune, skupni instuticionalni pristup riješavanju problema ovisnosti.
Malo tko ima vremena za ovisnike i njihove probleme.  I drugi, koji nisu u problemima ovisnosti, bar većina, imaju svoje  svakodnevne egzistencijalne probleme koje riješavaju, šute i nemaju i nemogu imati razumijevanja za neke tamo nadrogirane osjećaje, koje ovisnici često nemogu ni ako to žele razumljivo artikulirati.

Tu se poziva na crkvu, bolnice, institucije sistema, svatko biježi od problema i ovisnik postaje ne osoba kakvom se smatra i prikazuje već ovisnik , bolesnik, brojka, statistička jedinka.

Okarakterizirati nekoga kao ovisnika je i vrlo vjerovatno  izazvati reakciju impulzivne negacije koja može trajati vrlo dugo i biti prepreka daljnoj komunikaciji i riješavanju i definiranju problema, tako da mislim da je bitno imati taktičnosti prilikom komunikacije  ma koliko to ovisnici ne zasluživali. Ovisnost je i jedna vrsta bolesti stoga je najbolje ići provjerenim putevima. Za eksperimente nema i nebi trebalo biti mjesta.

Koliko je pametno nekoga tko još nije u velikim problemima poslati  u komunu među druge ovisnike koji se liječe je za individualnu prosudbu.

 Komune obično imaju kolokvije na tjednoj osnovi gdje se procijenjuje nečija spremnost i želja te prihvaćanje pravila komune. Iz osobnog iskustva znam da se u komuni često priča i o drogi i drogiranjima, te bi svima preporučio da ako već idu u komunu prihvate pravila komune, te da čim prije odbace drogu i kao temu za rezgovor.

Malo tko kao mlada osoba ima 2 ili 3 godine na raspolaganju da ih provede u komuni, no to je često cijena koja se mora platiti da bi se išlo naprijed i da bi život ponovo imao smisla.

Često se govori o 3-6 mjeseci detoksikacije u obitelji, te pripremnim kolokvijima za ulazak u komunu i potrebnim 2-3 godine života i liječenja u komuni. U komuni nema novca ili mobitela, računala, interneta, no može se naučiti puno normalnih stvari kao što su kuhanje ili čišćenje, uređivanje vrta klesanje kamena ili zidanje. Vrijeme prolazi i daleko je se od droge i drogiranja. Iako je život u komuni organiziran i uređen po satnici i dnevnom rasporedu, ima se vremena i posvetiti sebi, slobodnog vremena , izleta, bavljenja sportskim aktivnostima, vremena za molitvu. Vjerujte kada izađete iz komune biti ćete neshvaćeni gdje ste to bili no napuniti ćete baterije za novi početak i stvari koje naučite u komuni će imati smisla i 10 godina kasnije.

Treba reći ne drogi i drogiranju. Nije kukavica i manje vrijadan tko neće drogu i prizna da je u problemu. Naprotiv ,treba ne biježati od života i živjeti bez ovisnosti o drogama, a kada se ta ovisnost stavi pod kontrolu onda se može reći i ne alkoholu i cigaretama. Bez svega se može i nije potrebno imati i neki porok kao naviku. Sve ti poroci  koštaju i štete i nisu zdravi te su put ka problemima i problemi  sami po sebi.

Prije svega treba imati odgovoran odnos prema novcu. Treba shvatiti da svi poroci koštaju i ako se živi tako da se svakodnevno sebi priušte:

1 ½ - 2 kutije cigareta

2-3 kave

2-3 pive

2-3 listića kladionice...

To je nažalost put i prema drogi. Izračunajte koliko to tako mjesečno košta i koliko se mjesečnih plata potroši na „sitne“ poroke. Jesu li to sitni poroci ili veliki problemi? Samo ukazujem na probleme. Želja mi je da svatko iznađe načina i svoje probleme sam riješi, te sam i bude zaslužan za svoj uspijeh.

Svakome bi trebalo dati priliku da sam riješi svoje probleme. Nažalost to mnogi sami nisu u stanju. Nije sramota riješavati problem. Greška je ustrajati u problemu i negirati ga.

Za sade ovoliko od mene...