Želio bih reći da poslije godina apstinencije i izbjegavanja problema i problematičnih osoba, sam se odlučio pokranuti blog, ovo online savjetovalište za probleme ovisnosti, te želim reći da je izbijegavanje problema nužno i da je droga veliko zlo, koje vreba priliku da ponovo zagospodari mojim životom i životom svakog bivšeg ovisnika.
Treba priznati, godinama sam se drogirao, sada godinama apstiniram, no nema malo ću, ili ja to mogu kontrolirati, umjereno, ponekad i sl. Treba slaviti pobjedu nad drogom i apstiniranje, te življenje svakodnavice bez droge. Droga je zao i podmukao protivnik. Bitka se davno bila izgubila, i sada kada je život bez droge svakodnevica, treba biti svjestan da je kvaliteta života bez droge kudikamo sadržajnija od nadrogiranosti i potrage za novcem i drogom. To je pakao koji ne želim ponovo u svome životu.
Vraćanje na staro, na drogu je i pišući ovaj blog u najboljoj namjeri svojevrsan recidiv, i uviđam koliko se življenje normalne svakodnevice olako shvaća. Želio bi reći da se bitka protiv droge izborila, no droga je podmukao i moćan protivnik kome se ni u ludilu nesmije dati prilika. Droga se nesmije olako shvatiti. Apstinencija što dulje traje, time su i manji problemi pri spomenu na drogu i drogiranje, no apstinencija je jedno, i neizmijerno je važna, no sustavno shvaćanje i riješenje problema je ipak mislim isto toliko važno i nužno da se problem nebi olako shvatao i da nebi bilo recidiva.
Često se kaže, što je bilo bilo je, bilo je šta je bilo i kako je bilo, idemo dalje i sl. Tako se i dođe do godina apstinencije, no jeli i nije li to i ostavljenje "malih" vrata mogućim budućim problemima.
Treba liječiti i uzroke, a ne samo simptome ovisnosti.
Samo tako možemo stvarno ići dalje kroz život nevraćajući se problemu droge i drogiranjima. Ipak su to često, godine drogiranja, godine liječenja po komunama, godine apstinencije van komuna. Puno je to godina nečije mladosti za koje se pričaju najčešće uopćene priče , a svako svijedočanstvo je drugačije i posebno. Puno se svijedočanstava čuje u komunama, dok za svjadočanstva u vanjskom svijetu teško da ima mjesta.
Stoga je važno da se shvati srž i bit problema koji su doveli do droge, da se shvati i apsurd i besmisao droge i drogiranja, ta da se ispravno i afirmativno shvate izliječenje i apstiniranje kao konačnost.
Nebi trebalo biti nedoumica u svezi droge, drogiranja, apstiniranja i sl.
Jako je važno imati ispravne odgovore na svako zašto i kako koje nas kopka. Često je to put unazad i proživljavanje besmisla droge, no bez novog smisla u nedrogiranju i apstinenciji i uvida u besmisao drogiranja teško da se mogu očekivati dugotrajniji pomaci na bolje.
Treba shvatiti da se trajnom apstinencijom i priznavanjem slabosti i pred malim količinama droge apsolutno ništa ne gubi. Štoviše dobija se. Droga uopće nije potrebna i treba je shvatiti kao apsolutno zlo s kojim se nije poigravati.
Jedna od čestih niti vodilja drogeraša je da su probali to, to ,to, i to i da se znaju što i koliko drogirati, da drugi pojma nemaju i pametkuju a neznaju i sl. Ukratko da se droga može kontrolirati i da se ako se to želi može uvijek i prestati. Prestati, "normalno", kada se to sam želi ili odluči, nikako ukoliko netko drugi ukazuje na problem. Ukratko lažni osjećaj apsolutne kontrole nad drogom i drogiranjima i negiranje postojanja problema.
To je apsolutno krivo i čim se prije shvati ispravnost apsolutnog odbacivanja droge, kao i apsolutne slabosti naspram droge je i pobijeda naspram ovisnosti izglednija i utemeljenija.
