Kako se prestati drogirati?

Ponudio bi vam par savjeta. Obično se počne sa drogom nakon neke ishitrene odluke, očekuje se neko extra raspoloženje koje se i dobije, "jer je plaćeno", no slojevitost problema je skrivena i dok se mlada osoba drogira se teško može u potpunosti sagledati.
Naime, ukratko, droge su po kemijskoj strukturi slične pojedinim normalnim kemijskim supstancama u mozgu. Ta normalna sretna moždana kemija su serotonin, dopamin, endorfini, enkefalini...
Kada se prvi put proba droga, mozak na to nije navikao i bude "prevaren" te otuda sva euforija i extra doživljaj. Nakon toga je u organizmu te droge danima u suvišku, tako da mozak ne proizvodi normalnu sretnu kemiju. VEĆ JE SE OVISNO!!! Većina za dan, dva, želi ponoviti prvo iskustvo sa drogom, no mozak uključi obrambeni mehanizam i malo je bolje, no onaj prvi usret sa drogom se ne ponavlja. Opet se organizam preplavio drogom i nema proizvodnje normalne sretne kemije u mozgu.
Da bi se bilo NORMALNO treba se očistiti od droge i biti zadovoljan sa normalnim količinama sretne moždane kemije.
Proces odvikavanja uključuje tjedan do dva prestanka konzumiranja droge i 3-6 mjeseci vraćanja u funkciju normalne moždane aktivnosti. Kada se prestaje sa drogom, tijelo se očisti od droge za nakoliko dana, no normalna funkcija mozga se tako brzo ne vraća što uzrokuje razne APSTINENCIJSKE KRIZE. Da bi se na drogu i drogiranje prestalo misliti i počelo živijeti normalno potrebne su 2-3 godine.
Obično kada se počne sa drogom, se i misli da će se moći prestati kada se to sam odluči i da odvikavanje i komune nisu potrebni. Droga ponudi jednokratno extra doživljaj koji se ne ponavlja i jedino se može onda probati neka druga droga, obično opasnija, ili shvatiti problem i prestati. Normalna moždana aktivnost je stavljena u stranu, ovisnik drogom kontrolira svoje raspoloženje i nema nekih većih problema. Ovisnik zna što kad, koliko i to osobe oko njega najčešće neznaju, tako da je se u zabludi kako se kontrolira situacija i da nema problema.
Često se kaže kako se drogira ponekad, no to ponekad je samo drogiranje koje je laž i ne pruža ono što se od droge očekuje, dok je istina da je se ovisnik cijelo vrijeme.

KAKO PRESTATI?

Ovisniku je droga svakodnevica i ako nema droge onda misli samo kako do nje doći. Zadnji se novci daju za drogu, zove se, traži, i onda kada se droga nađe se droga konzumira i donekle zadovolji potreba za nekim malo boljim raspoloženjem.
Nebi li onda trebalo prestajati sa drogom kada se ima droge za 2-3 dana? Naime tako bi se dok se droga ima prošla apstinencijska kriza shvaćajući da je normalno imati krizu i izvijesne probleme.
Moje je mišljenje da je za ovisnika bolje i lakše da prestane sa drogom dok je ima, jer ako je nema onda ide riješavati "problem što droge nema" i očekuje u biti ponovnu konzumaciju droge.
Mnogi će reći banalno, no treba pobijediti nešto što se ima, a ne nešto čega nema.
Naime bacanje i odbacivanje droge treba biti za pola godine ili godinu, a ne prije odvikavanja. Ovisniku DROGA TREBA i kada se odvikava, možda tada i više nego dok se drogira.
Stoga ako droga treba, treba i kada se prestane je vrijeme i da se odbaci.

Možda ovi moji stavovi nekome pomognu. Sretno sa odvikavanjem:::

Droga problem u sjeni

Želio bih reći da poslije godina apstinencije i izbjegavanja problema i problematičnih osoba, sam se odlučio pokranuti blog, ovo online savjetovalište za probleme ovisnosti, te želim reći da je izbijegavanje problema nužno i da je droga veliko zlo, koje vreba priliku da ponovo zagospodari mojim životom i životom svakog bivšeg ovisnika.
Treba priznati, godinama sam se drogirao, sada godinama apstiniram, no nema malo ću, ili ja to mogu kontrolirati, umjereno, ponekad i sl. Treba slaviti pobjedu nad drogom i apstiniranje, te življenje svakodnavice bez droge. Droga je zao i podmukao protivnik. Bitka se davno bila izgubila, i sada kada je život bez droge svakodnevica, treba  biti svjestan da je kvaliteta života bez droge kudikamo sadržajnija od nadrogiranosti i potrage za novcem i drogom. To je pakao koji ne želim ponovo u svome životu.
Vraćanje na staro, na drogu je i pišući ovaj blog u najboljoj namjeri svojevrsan recidiv, i uviđam koliko se življenje normalne svakodnevice olako shvaća. Želio bi reći da se bitka protiv droge izborila, no droga je podmukao i moćan protivnik kome se ni u ludilu nesmije dati prilika. Droga se nesmije olako shvatiti. Apstinencija što dulje traje, time su i manji problemi pri spomenu na drogu i drogiranje, no apstinencija je jedno, i neizmijerno je važna, no sustavno shvaćanje i riješenje  problema je ipak mislim isto toliko važno i nužno da se problem nebi olako shvatao i da nebi bilo recidiva.
Često se kaže, što je bilo bilo je, bilo je šta je bilo i kako je bilo, idemo dalje i sl. Tako se i dođe do godina apstinencije, no jeli i nije li to i ostavljenje "malih" vrata mogućim budućim problemima.
Treba liječiti i uzroke, a ne samo simptome ovisnosti.
Samo tako možemo stvarno ići dalje kroz život nevraćajući se problemu droge i drogiranjima. Ipak su to često, godine drogiranja, godine liječenja po komunama, godine apstinencije van komuna. Puno je to godina nečije mladosti za koje se pričaju najčešće uopćene priče , a svako svijedočanstvo je drugačije i posebno. Puno se svijedočanstava čuje u komunama, dok za svjadočanstva u vanjskom svijetu teško da ima mjesta.
Stoga je važno da se shvati srž i bit problema koji su doveli do droge, da se shvati i apsurd i besmisao droge i drogiranja, ta da se ispravno i afirmativno shvate  izliječenje i apstiniranje kao konačnost.
Nebi trebalo biti nedoumica u svezi droge, drogiranja, apstiniranja i sl.
Jako je važno  imati ispravne odgovore na svako zašto i kako koje nas kopka. Često je to put unazad i proživljavanje besmisla droge, no bez novog smisla u nedrogiranju i apstinenciji i uvida u besmisao drogiranja teško da se mogu očekivati dugotrajniji pomaci na bolje.
Treba shvatiti da se trajnom apstinencijom i priznavanjem slabosti i pred malim količinama droge apsolutno ništa ne gubi. Štoviše dobija se. Droga uopće nije potrebna i treba je shvatiti kao apsolutno zlo s kojim se nije poigravati.
Jedna od čestih niti vodilja drogeraša je da su probali to, to ,to, i to i da se znaju što i koliko drogirati, da drugi pojma nemaju i pametkuju a neznaju i sl. Ukratko da se droga može kontrolirati i da se ako se to želi može uvijek i prestati. Prestati, "normalno", kada se to sam želi ili odluči, nikako ukoliko netko drugi ukazuje na problem. Ukratko lažni osjećaj apsolutne kontrole nad drogom i drogiranjima i negiranje postojanja problema.
To je apsolutno krivo i čim se prije shvati ispravnost apsolutnog odbacivanja droge, kao i apsolutne slabosti naspram droge je i pobijeda naspram ovisnosti izglednija i utemeljenija.

Općenito o problemu ovisnosti o drogama

Za početak prije vaših pitanja i komantara želio bih da pročitate tekst na stranici Općenito o problemu ovisnosti . Tako ćemo uštedjeti na vremenu i bolje se razumjeti.